Zanimljivo je kako su sjeme gorušice još u davna vremena Englezi dodavali u mošt jer su otpuštale ljutkastu aromu. Tako pripremljeni napitak nazvali su mustard, što je značilo – pakleni mošt. Danas zahvaljujući upravo zrncima gorušice koja se melju i miješaju s vodom, solju, šećerom, vinom ili octom, dobiva se žuta pasta koju su poznavali i Kinezi prije 3000 godina.
Senf, mustard, dijon – različiti su konačni proizvodi nezaobilazni u kuhinjama diljem svijeta, a poznajemo bijelu, žutu, smeđu i crnu gorušicu koje se razlikuju po intenzitetu okusa. Najčešće se upotrebljava smeđa gorušica koja je nešto slabijeg okusa od crne i koristi se kod izrade senfa dijon. Francuzi su u 18. stoljeću u pripremi umaka počeli dodavati i druge sastojke te osmislili novu metodu primjene zrnca s ljuskicama, dok su Englezi pročistili prah uklanjajući ljuskice te ostali vjerni kremastoj verziji mustarda, pripravcima koji osvajaju specifičnim okusom i odličan su dodatak raznim pečenjima.
Osim za pripremu senfa, sjemenke se koriste i za pripremu ulja zlatne boje i oporog okusa. Priprema se od sjemena smeđe gorušice i rasprostranjeno je kao ulje za kuhanje na indijskom potkontinentu. Pri korištenju prvo se zagrijava do stupnja dimljenja, a potom hladi prije upotrebe. Njegov pikantni okus doprinosi karakterističnom okusu mnogih indijskih jela. Također, gorušica u prahu je zanimljiv začin za pripremu umaka za roštilj i začinjavanje mesnih jela, a odlično se slaže i s korjenastim povrćem. Chefovi preporučuju da se dodaje jelu na kraju kuhanja jer toplina pojačava jačinu okusa. No ne upotrebljava se samo sjeme biljke, svježe proklijale klice često se koriste u salatama.
Svakako nabavite sjeme gorušice i napravite domaći senf. Upotrijebite ga kao začin uz hladno meso ili ga dodajte jelima pri kraju kuhanja. Senf je često glavni sastojak raznih marinada diljem svijeta.