Poriluk je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom i ostalim vrstama luka, sličnih karakteristika ali blažeg okusa i mirisa. Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, a dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6, a kuhanjem se smanjuje količina vitamina i minerala. Prilikom kuhanja, preporučuje se poriluk (kao i ostalo povrće) staviti u vruću vodu umjesto u hladnu kako bi se spriječio izraziti gubitak dragocjenih sastojaka. Pri kupnji poriluka obratite pozornost na njegovu čvrstoću i boju. Bijeli dio poriluka na dodir mora biti čvrst i bez mrlja, a zeleni listovi izrazite boje i usko priljubljen.

Male tajne u pripremi poriluka:
Čišćenje: najprije odrežite vanjsko lišće i korijen. Zarežite po dužini zeleni dio, po potrebi i dio bijeloga dijela.

Pranje: lagano trljajte i rastvarajte listove pod mlazom vode. Dalje ga pripremajte prema receptu. Ne ostavljajte ga uronjenog u vodu jer će oksidirati i poprimiti gorkast okus.

Priprema: možete koristiti potpuno samostalno i pripremiti od njega ukusna glavna jela, ali i priloge, ali je pri pripremo važno ne izlagati poriluku visokim temperaturama, već na nižim na duže vrijeme jer tada poriluk otpušta najbolje arome.

Ne zaboravite: zeleni dio poriluka jednako je ukusan, a još je i zdraviji.

A osim u klasičnim verzijama variva i složenaca, poriluk je odličan za pripremu i ovih zalogaja:

Muffini - klasično tijesto za slane muffine može se oplemeniti porilukom, domaćim sirom i, primjerice, ementalerom. Brzo se peku, a dobro dođu kao brzi obrok.

Antipasti: poriluk je dobar i za predjelo: blanširajte ga, propirjajte na maslacu s malo zgnječenog češnjaka i začinite s malo balzamičkog octa. Pospite zlatno poprženim pinjolima.

Relish: aromatičan prilog može se napraviti od filetiranih kriški naranče, poriluka, nesoljenih kikirikija, šećera i đumbira. Zahvaljujući voćnoj, kiselo-slatkastoj noti paše uz jela od ribe i mesa